Naočale

Jurim niz šumu i odjednom gubim tlo pod kotačima, letim zrakom, nemam pojma što se događa, udaram nosom o tlo, nadajući se da će kirurzi uspjeti staviti višestruki prijelom vratiti u prvobitno stanje. Međutim, na sreću, meka glina je ublažila udarac, a nos i dio lica, zajedno s ostatkom tijela, pretrpjeli su samo nekoliko ogrebotina i mrlja krvi. Naknadnom istragom utvrđeno je da me zaustavilo nevidljivo manje stablo, vjerojatno srušeno tijekom noćne oluje, koje je ležalo poprečno preko šumskog puta.

Čija je krivnja, čija? Možete reći nepažnjom vozača, ali ja pitam kako previdjeti nevidljivu prepreku? Ne može, previdjela se i previdjela. Zapravo, nisam je uopće vidio, pa nisam imao pojma zašto sam se katapultirao u zrak. Bio je prekrasan sunčan dan u svibnju, kada sunce stvara lijep mozaik svjetla i sjene u ne najgušćoj šumi. Lijepo kako za koga. Za mene trenutno ne, jer je zahvaljujući njoj stablo bilo savršeno maskirano. Tamne naočale na nosu, kao da ću se peći na otvorenom asfaltu...

Već sljedeći dan naručio sam fotokromatske naočale, neka oni će me zaštititi od takvih neugodnosti. Ali to je bila ishitrena odluka, za ovo su ti potrebne polarizirane naočale :-) Fotokromatske su super kad počnem na svjetlu, a završim u mraku, ili kada mijenjam šumu i otvoreni prostor duž rute. Nema potrebe vući i tamno i svijetlo i dosadno ih mijenjati. Drugačije je početi u mraku i završiti u mraku. Tada je definitivno jasno, jer fotokromi ostaju blago zatamnjeni čak iu najjasnijem načinu rada. Par puta sam ih slučajno poveo na noćni izlet ulicama i nekako nisam mogao dokučiti da li grad štedi na rasvjeti s manjim intenzitetom svjetla ili jednostavno ne želi smetati lopovima u poslu.< /p>

Polarizacija bi trebala "ispeglati neravnine" čak i na izravnoj sunčevoj svjetlosti, ujednačiti razliku između svjetla i sjene. Do sada sam ih doživjela samo izvan bajke, za volanom, a pružaju osjećaj sigurnosti i kad sunce zađe. U šumi, gdje sunce sija kroz grane i lišće, oni moraju biti neprocjenjivi. Plan mi je uskoro nabaviti fotokromatsko-polarizacijski hibrid.

Zamagljivanje, još jedna slabost mnogih naočala. Za to postoje različiti sprejevi i završni slojevi, ali prema mom iskustvu to je poput trenutnog ljepila - spojevi ostaju čvrsti točno jednu sekundu...

Vrlo važna značajka za mene kao ultra-pulover je odvodnja znoja. Neki modeli imaju jednostavan gumeni odvodni kanal na unutarnjem vrhu okvira, što mislim da je izum ravan izumu kotača. A ako to nije dovoljno, dobro je imati naočale otporne na ogrebotine. Kad ih moram pospremiti barem kad sam vani u šumi, u džepu gdje su slučajno ključevi:-) Izdržljiv okvir je također nešto što se podrazumijeva, imao sam svakakve plastične naočale koje trajalo oko 4-5 vožnji. Ne čini se tako, ali moraju izdržati i pritisak remena kacige, zimi se stave ispod šala/balaclave/trake za glavu, ponekad se, osim ključeva u džepu, kroz njih zanjiše i grana ako se vučeš u šikari. Izmjenične temperature od -20 do +40 svakako utječu na okvir i njegovu čvrstoću, pri takvim ekstremima mijenjaju se svojstva materijala. Znoj i njegova agresivnost također nemaju blagotvoran učinak na materijal.

Gore navedene značajke i mnogo više očekujem od kvalitetnih naočala. Da prežive barem jednu sezonu, tj. za mene, kao štreberskog hobista, oko 500 sati basni od siječnja do prosinca:-)