Lacijev biciklistički dnevnik (3.): Prvi dan bicikliranja u Ukrajini

Oznake:
Lacijev biciklistički dnevnik (3.): Prvi dan bicikliranja u Ukrajini>

Nakon dugog planiranja, sušenja mesa i pakiranja svih potrebnih stvari, krenuo sam na put. Tako je počelo moje biciklističko putovanje u daleki Istanbul.

Dan je započeo prekrasnim izlaskom sunca. Probudio sam se rano, hladnoća mi nije dala da spavam. Zalasci sunca su klišej i rijetko se čovjek budi na istoku, ali za mene je pogled na izlazeće sunce bio nagrada. Kampirao sam na nogometnom igralištu, odmah iza znaka "Košice". Prijatelj me jučer dovezao ovamo iz Bratislave kako bih uštedio 2 dana vožnje biciklom kroz Slovačku.

Otišao sam odmah nakon izlaska sunca. Bio je sjajan osjećaj ponovno biti na putu i istovremeno imati dio puta ispred sebe. Opet će svi svi izlasci i zalasci sunca pripadati meni, a moj će se svijet sljedećih mjesec dana vrtjeti oko novih zemalja, nepredvidivih iskustava i fizičkih napora. Svijet u kojem čista voda u boci i sigurno mjesto za spavanje imaju najveću vrijednost.

Putovanje u Veľký Slemeniec bilo je beskrajno. No, na sreću, u leđa mi je puhao blagi povjetarac, pa sam i po brdovitom terenu uspio održati brzinu od 25 km/h. U Kapušanima sam podigao novac koji ću kasnije u Ukrajini i Moldaviji zamijeniti za lokalne valute. Jedna piva je uspjela pasti :)

Prvi granični prijelaz i konačno Ukrajina! Zabavljao me izraz lica carinika kada su saznali kamo idem. Mogli su samo pitati imam li dovoljno novca. "Ne treba mi jer spavam vani i putujem vlastitim konjskim snagama", odgovorio sam. S druge strane granice odmah je bilo vidljivo da je Ukrajina siromašnija zemlja od Slovačke.

Sela su izgledala manje uredna, auta je bilo minimalno, a ako ih je i bilo, onda su samo starice. Ceste su bile samo izblijedjelo sjećanje na asfalt. Bio je to pravi pogodak. Temperature debelo iznad 30°C, ni oblačka na nebu. Ljeto u punoj snazi. Osim dovoljno vode, spasila me još jedna pametna stvar u opremi koju sam spakirao - funkcionalna košulja< /a>. Na ovim temperaturama savršeno je ventilirao znoj te me ugodno hladio i smanjivao osjećaj vrućine. Osim toga, prema riječima moje djevojke, jako je fin i čini šest paketa kada stežete pivski mišić :)

Pobliže sam pogledao Užhorod. Iako zapravo samo zato što sam tražio mjenjačnicu. I trgovina Kyivstar. Htio sam izbjeći skupe podatke, pa sam uzeo lokalnu SIM karticu. Svakako preporučujem za dugoročne boravke u Ukrajini. Za otprilike 4 eura mjesečno izliječio sam podatke. A i ja sam ponosna na sebe i moram se pohvaliti da sam to uspjela objasniti operateru rukama i nogama i onda nadopuniti kredit preko aparata na ćirilici:). Ovaj sam nastup morao cijeniti uz pivo na korzu u centru grada. I opet moja sreća za domaće pojedince.

Došao je, pipao mi kacigu, svjetlo na biciklu i tražio što da uzme. Tek kad sam ga odgurnuo od bika, bacio je dugački šinker tik do mene i odgegao se.

Stigla je cesta kroz Velykyi Bereznyi (Veľké Berezné) do prijevoja Užock. Postupan, neprimjetan porast. Nekoliko sam puta morao stati i natočiti vodu u lokalnim malim trgovinama. Srećom, dugo su otvoreni čak i vikendom, tako da opskrba u Ukrajini nije nikakav problem. U jednoj trgovini počeo sam razgovarati s mještanima koji su bili začuđeni samom činjenicom da dolazim čak iz Košica. Nisam ni spomenuo kamo sam krenuo.

Na putu sam otkrio i dvorac zastrašujućeg izgleda u šumi na brdu. Na kraju nije bilo strašno, jer su čak i svatovi sa sela u lakiranim i haljinicama skakali po njemu, ali barem sam zagazio na okrutno strmo brdo i opalio selfie :)

Na kraju, nisam završio cilj dana, Užocký pas. Tamo gore bi bila samo svježa noć, a osim toga, nekoliko kilometara prije njega našao sam turističko odmorište. Ono što je kod njega bilo zanimljivo jest činjenica da se financirao iz doprinosa iz slovačkog proračuna.

Prvi dan je bio dobar. Ceste su već pokrpane nakon zime, ali i pored toga bicikliranje u Ukrajini je kao bakina perilica rublja stara 30 godina. Vrijeme je bilo lijepo, pivo me tražilo i čudan je osjećaj saznati da je moj bicikl skuplji od prosječne cijene domaćih automobila. Samo se nadam da ovdje nema medvjeda koji bi došli gladni pogledati moje suhomesnate zalihe.

Stanje prvog dana:

Košice - Cormava

184 km

9 sati pedaliranja

3 psa koji jure