.png)
Okolo Slovakia cycling race je utrka koja se svake godine održava u Slovačkoj. Već nekoliko godina uvršteni su u kategoriju 2.1 UCI, što znači da najveća imena u biciklizmu koje tijekom godine možemo vidjeti samo na TV-u zauzimaju dio u njima. Kad sam saznao da će Okolo Slovakia krenuti nekoliko kilometara od moga mjesta stanovanja, znao sam da ga ne smijem propustiti. Kako sam proveo dan pun uzbuđenja i entuzijazma u zajedničkom bicikliranju sa svojim bratom, ispričat ću vam u ovom članku. (utrka je održana 18.9. - 21.9.2019.).
Predstavljanje timova
Prva etapa je trebala startati tek ujutro sljedećeg dana. Uoči starta na prekrasnom srednjovjekovnom trgu u Bardejovu održana je prezentacija timova koja nas je trebala oraspoložiti za prvu etapu. Na trg smo stigli kad se već počeo puniti ljudima. Čekanje biciklistima uljepšao je i popratni folklorni program. Pritom smo došli do prednjeg dijela barijera kako bismo što bolje vidjeli pozornicu, kamo su biciklisti postupno pristizali. Najviše smo se veselili Emanuelu Buchmanu, koji je te godine zauzeo nevjerojatno četvrto mjesto na Tour de France. Svakako valja spomenuti i ostala imena koja su bila među tzv. najveće zvijezde utrke. Najveći favoriti bili su među prvima predstavljenim natjecateljima. Vidjeti uživo Emanuela Buchmana, Alexandera Kristoffa ili Elija Vivianija bilo je jedno od najvećih iskustava večeri. Stajati nekoliko metara od najboljih svjetskih sprintera, koji se redovito bore s Peterom Saganom za pobjedu, nešto je što nijednog zaljubljenika u biciklizam neće ostaviti hladnim.
Predstavljanje zvijezda
Slovačka reprezentacija
Deceunick Quickstep tim
Dan utrke
Prvi dan je bio poseban jer je istog dana ujutro startala etapa, a poslijepodne individualni kronometar. Željeli smo stići na početnu točku prije početka jer nam je plan bio pronaći autobuse najvećih momčadi i čekati ispred njih dok ne stignu biciklisti. Imali smo sreće jer su svi timovi Svjetske turneje parkirali svoje autobuse samo nekoliko metara jedan od drugog.
Puni uzbuđenja čekali smo prve bicikliste dok su im tehničari tima pripremali bicikle. Naravno, prvi autobus kod kojeg smo stali bio je nitko drugi nego tim Bora-Hansgrohe. Iznenadilo me koliko je Slovaka (osim biciklista :D) u timu. Tehničar koji je pripremio bicikle također je bio Slovak. Poklanjao je biciklističke kape, a dobio je i moj brat, čemu se jako obradovao.
Autobus Bora-Hansgrohe
Biciklisti su bili u svojim autobusima i trebali su izaći svakog trenutka. Među prvima je izašao Emanuel Buchman do kojeg smo odmah potrčali i na svom pokvarenom engleskom, iz oduševljenja, pitao sam ga možemo li se slikati s njim. Posjedovati fotografiju s jednim od najboljih penjača na svijetu je nešto čime se netko ne može samo pohvaliti.
Bráško s Buchmanom
Tim Bora-Hansgrohe imao je bogatu startnu listu. Počeli su i brat Petera Sagana Juraj i Erik Baška. Uspjeli smo od njih dobiti barem potpis jer su upravo oni okupili najviše obožavatelja. Biciklisti su se počeli zagrijavati pa smo polako krenuli na start koji je trebao biti za par minuta. Startno polje počelo se puniti dresovima jarkih boja. Budući da svaka ekipa ima drugog sponzora i drugu boju dresova, gledajući peloton, djeca su posebno uživala u tolikom šarenilu, koja su prije starta profesionalaca imala svoje mini utrke. Imati što više dresova u boji također je dobro sa stajališta sigurnosti i vidljivosti. Više o tome sljedeći put.
Odjeknuo je pucanj i peloton je krenuo na stazu od 138 km. Trkači su morali nekoliko puta prijeći Vijećnički trg. Dok smo čekali prolazak biciklista, brat i ja smo popili kavu i uživali u atmosferi profesionalne biciklističke utrke.
Bližio se posljednji i posljednji prelazak ciljne linije. Atmosfera na trgu se digla, a prolaznici su na povratku s posla dolazili vidjeti sprint najboljih biciklista. Brat i ja našli smo mjesto u blizini barijera nekoliko metara iza cilja, što nam je omogućilo da vidimo cijeli sprint. Nakon policijskih automobila i motocikala iz pratnje, iza zavoja su u punoj brzini izašli biciklisti koji su se borili za pobjedu. Podijelili su je Ellia Viviani i Alexander Kristoff, koji je bio brži i pobijedio. Glupo sam zapanjen gledao snagu i brzinu koju mogu razviti samo pravi profesionalci.
Križanje za bicikliste
Timer
Nakon evaluacije pobjednika i podjele dresova, uslijedio je kronometar. Trebalo je pokazati tko je od biciklista sudionika najbolji u vožnji protiv kronometra. S trga smo se spustili između autobusa kako bismo ovaj put mogli uživati u kronometarskim specijalima. Bilo je sjajno što smo mogli samo prošetati među njima i čak dodirnuti neke od njih (svaki od tih bicikala košta više od 10.000 €). Neki bicikli su imali komad grubog papira zalijepljen na sjedalo, koji je trebao spriječiti previše klizanje dna tijekom vožnje.
Bicikli za hronometar
Vrijeme je specifično po tome što svaki biciklist ide za sebe i biciklisti startaju jedan za drugim s razmakom od jedne minute. Biti na startu kronometra nije toliko zanimljivo, pa smo našli mjesto ispod strme popločane uzbrdice s koje su se biciklisti spuštali direktno s trga. Brzina kojom su prošli pokraj nas bila je tolika da su objektivi fotoaparata imali problem snimiti ih u cijelosti. Bicikliste sam radije snimao mobitelom, ali uspio sam i nešto fotkati. Iznad naših glava bila je ruka kojom je upravljao snimatelj RTVS. Kao trešnja na kraju lijepog dana našli smo se i na televiziji.
Fotografija s kronometra
Sudjelovanje u biciklističkoj utrci svjetske klase s profesionalnom ekipom svakako je nezaboravno iskustvo za svakoga tko voli biciklizam. Osjetiti atmosferu utrke izravno s mjesta događaja nešto je što televizija nikada ne može prenijeti. Ako imate priliku prisustvovati ovakvom događaju, svakako je nemojte propustiti. Vrijedilo je.
