.png)
Ne znam za vas, ja sam prilično konzervativan. 16 godina na istom poslu, 20 godina otkako sam upoznao svoju ženu i definitivno je ne planiram mijenjati:-)
Kad dobijem krpu, istučem je do krajnjih granica. A kad dobijem bajku, unatoč tome što mi svi govore kako je skupo održati je na životu nakon poluživota, radije se pravim da ne čujem, u nju sipam novac nego u pjeskovito tlo. Tako je bilo i s mojom voljenom fullom, koja me pratila više od četiri godine, ali je već nakon dvije tražio da jede više nego oba moja sina zajedno. Prije svega, nakon godinu dana, samo normalne zamjene kao što su lanac, ploče, gume, komponente oštećene u nesreći, na primjer nakon 3 mjeseca mjenjač i nekoliko žbica su rashodovani u kotaču. Kasnije su pridodani istrošeni ležajevi u središnjoj i stražnjoj glavčini, gripovi, slomljena ručica kočnice, nekoliko puta mijenjano sjedalo, te skupi servis teleskopskog nosača sjedala koji je izdržao maksimalno godinu dana bez kvara. Nakon dvije godine trebalo je promijeniti ležajeve stražnje konstrukcije, servisirati amortizer i vilicu. Zadnja tri artikla kasnije već na godišnjoj bazi, plus nakon potpunog odumiranja teleskopa, zamjena za novi. Iako su me servis i komponente u 4 godine koštali više od samog novog bicikla, doma mi nije palo na pamet spomenuti da želim novu mašinu. Dijelom zbog činjenice da sam nedavno kupio skupi roadster, a dijelom jer mi se 3-4 godine činilo prekratko za zamjenu. Ali najviše me sprječavao osjećaj da ne želim amputirati dio svog tijela. Taj motocikl mi je prirastao, nisam mogao zamisliti da dobijem bolji, okretniji i sigurniji od mog tenka - tako sam ga nazvao. Tenk, koji me podržavao u mnogim greškama u vožnji, iskusio je sa mnom snijeg, blato na pedalama, mraz, susnježicu, prašinu, vjetar, oluje, mrak i pečenje. Zato sam ga hranio duže od njegovog poluživota. Kad mi je nakon proljetne generalke pukla stražnja konstrukcija, rekao sam dosta! Imao sam izbor, 180 eura za novi donji podupirač nakon značajnog članarinskog popusta u neimenovanoj biciklističkoj trgovini ili 50 eura za varenje aluminija s neizvjesnim rezultatom. Odabrao sam opciju B s pozitivnim rezultatom i istovremeno naručio novi stroj s isporukom otprilike 2 mjeseca nakon naručivanja starog.
Moj stari tenk ☝️☝️
Novi stroj, postojala je mega dilema. Želim li sigurnost i udobnost s istim ili čak višim dizanjima ili nešto više trkaće, manje sigurno? Izbor je pao na opciju B, zbog dostupnosti stroja koji je bio nakrcan željenim komponentama i imao moju veličinu.
Ali kako se bližio rok za isporuku novog, moja nesigurnost oko pravog izbora i tuga zbog kraja starog je rasla. Tuga i zbog toga što sam nakon odluke da li zadržati staru kao rezervnu/zimnicu ili je pokušati prodati, odlučio drugačije, za opciju B:-) I stari bi zauzimao mjesto i na moje iznenađenje uspio sam dobiti 20% više za to. kao što sam brojao.
Cijela se stvar odvijala tako da sam isti dan išao kupiti novi i usput prodao stari. Pa sam bio bez puna oko sat vremena:-)
Novi full, prva vožnja od starta, utovar u malim Karpatima 75 km, i nakon početnog čavrljanja da nisam dobro namočio testni bicikl, da mi stoji drugačije, manje trailovski, više trkaći , osjećajući se čak i nesigurno, predomislila sam se nakon nekoliko kilograma. Taj je bicikl brži i ne bojim se spustiti se na njemu mnogo brže nego na starom. A osjećaj upravljivosti, paradoksalno, sasvim suprotan dojam nego što sam očekivao. Motocikl ide još preciznije od starog, okretniji je. Da mu prije prve vožnje nisam dao ime Valec, dao bih mu ime Chirurg, ali o imenima može biti u nekom drugom članku :-) Bio sam na garanciji nakon četiri dana, rekord u određenom dućanu.
U svakom slučaju, predrasude pobijeđene, neizvjesna očekivanja pobijena u korist novog, a ja nestašno zaboravim na stari rezervoar i vozim se s radošću na novom, toliko da vozač samo tužno gleda kako uzimam puni za vožnja.
Zato se ne trebaš bojati promjena, promjena je život i zato čak i ako saznam da održavanje novog više neće biti isplativo, rado ću otkriti nešto novo ...
