Biciklist i vozač: Pripadaju li ceste svima?

Veza koja budi strasti na obje strane tabora. Pitanje sigurnosti biciklista u zadnje je vrijeme sve češća tema. U današnjem članku pokušat ću približiti svoj subjektivni pogled na stvar i dati nekoliko savjeta koji bi mogli osigurati da suživot biciklista i vozača na cestama bude malo skladniji i sigurniji.

Osobno se biciklizmom bavim deset godina. Za mene je biciklizam sport koji je usko povezan s mojim životom. Od prvih vožnji izvan sela u djetinjstvu do prvih 100 km putovanja doživio sam bezbrojna iskustva na biciklu. Nisu svi bili potpuno pozitivni, a velika većina njih uključivala je opasne situacije s automobilima. Prije nastavka želim naglasiti da današnji članak nije osuđivanje jedne ili druge strane, već samo pogled jednog dugogodišnjeg biciklista na temu koja je u današnje vrijeme više nego aktualna.

Bilo da radije vozite šumom ili ceste, ukratko, kontakt s automobilima se ne može izbjeći. Za početak želim napomenuti da su i vozači i biciklisti ravnopravni sudionici u cestovnom prometu, što proizlazi iz zakona. Druge zemlje također imaju sličan propis o istovjetnosti. Prva bitna stvar u suživotu biciklista i vozača je osnovno poznavanje zakonske regulative.

To je svaki vozač morao proći tijekom ispita u autoškoli, ali nisu svi završili autoškolu prije nekoliko godina. Pritom mislim da cestama voze vozači koji su prije nekoliko desetljeća završili autoškolu i uglavnom se drže onoga što pamte iz vremena polaganja ispita. Ali zakoni se vrlo često mijenjaju, što mogu potvrditi kao student prava. Zato je, po meni, dobro pratiti barem najvažnije izmjene zakona koji se odnose na cestovni promet i njegovo funkcioniranje. To vrijedi i za bicikliste.

Kao sudionici u prometu trebali bi poznavati barem osnovna pravila ponašanja na cesti. Promet često može biti nepredvidiv, a znati kako se pravilno ponašati u određenom trenutku može spriječiti mnoge sudare i opasne situacije.

Savjet urednika: Ne zaboravite reflektirajuće elemente na biciklističkoj odjeći . Možete isprobati, primjerice, biciklističke dresove Holokolo Elite ili dresovi brenda Alé u kojima ćete biti nezaobilazni na cesti.

Ovo me dovodi do još jedne vrlo važne točke sigurnosti na cestama, a to je predviđanje. Viđenje bi trebalo biti nešto poput šestog čula koje bi i vozači i biciklisti trebali dobro izoštriti. Moj najteži pad na biciklu, koji paradoksalno nije bio uzrokovan automobilom, već djecom koja su se igrala na ulici, naučio me boljoj sposobnosti predviđanja. U punoj brzini spuštajući se niz brdo, nije mi ni palo na pamet da klinci ne skrenu, a kamoli da mi netko od njih nabije loptu točno pod prednji kotač.

Ovo neugodno i bolno iskustvo izazvalo je kod mene veliko poštovanje prije svake sljedeće konvencije i uvijek unaprijed razmišljam što bi se moglo dogoditi u tom trenutku. Bilo da se radi o prestrašenoj životinji koja pretrčava cestu ili automobilu koji juri iz ugla u suprotnom smjeru. Uostalom, vozači vježbaju svoju dalekovidnost malo češće od biciklista, jer moraju biti oprezniji u vožnji. Iščekivanje nas ne bi smjelo spriječiti da uživamo u vožnji, pogotovo na biciklu. To bi trebala biti samo neka vrsta svjetla u stražnjem dijelu glave koje bljeska u situacijama kada je potrebno povećati pažnju.

Savjet urednika: Biciklistička kaciga neophodna je i bez nje se uopće ne biste trebali popeti na bicikl. Preporučujemo, primjerice, vrlo sigurne kacige POC marke.

Treća i, po mom mišljenju, najvažnija točka koja može jamčiti siguran suživot vozača i biciklista u prometu je razmatranje i međusobno poštovanje.

Bez ovih značajki, ceste će i dalje predstavljati "bojno polje" između biciklista i vozača. Naravno, na cestama je mnogo više obzirnih vozača i biciklista nego bahatih, ali najveće nesreće i nesreće uzrokuju oni nesavjesni.

Kako bi takvo razmatranje trebalo izgledati? Što se tiče vozača, jasno je da je osnovno pravilo da treba postojati dovoljna i sigurna udaljenost tijekom vožnje, koja u mnogim zemljama iznosi 1,5 m. Među biciklistima postoji vic koji kaže da vozača biciklista možete prepoznati po tome što vas prođe u susjednoj traci čak i na praznoj cesti. Stoga, ako je ispred vas biciklist kojeg želite prestići, a suprotno voze drugi automobili, pretjecite ga samo kada je cesta prazna.

Kao aktivan biciklist često imam "smrt u očima" u slučajevima kada auto iz suprotnog smjera krene kružiti oko auta ispred to. Uglavnom su regionalne ceste uske i takvo pretjecanje može vrlo loše završiti. Stoga, vozači, čak i ako želite obići spori automobil ispred sebe, ali vidite biciklista koji dolazi ispred vas, trebate pričekati nekoliko sekundi i tek onda krenuti s pretjecanjem. Već sam navikao na takve situacije, ali osoba koja je tek nedavno počela voziti bicikl može u takvoj situaciji reagirati nepredvidivo i nesreća je na svijetu.

Savjet urednika: Ne zaboravite na odabir svjetala za bicikl. U našoj ponudi pronaći ćete nekoliko vrsta.

Zadnje što sam primijetio posljednjih godina i čime bih želio apelirati na vozače je da imaju na umu da kao biciklisti ponekad stignemo velika brzina, koje mnogi vozači nisu svjesni, pogotovo u situacijama kada bi nam trebali dati prednost i stati nam na put. Kao biciklisti, posebno smo obzirni ako vozimo po propisima i na siguran način pri čemu ne ugrožavamo ne samo sebe već i druge sudionike u prometu.

Ja osobno u situacijama kada moram zaobići prepreku gdje npr. skrenem više prema središtu ceste , uvijek automobilu iza sebe dam znak rukomda me primijeti i uspori. Kao biciklisti, također možemo pokazati međusobno poštovanje jednostavnim podizanjem ruke ili pokazivanjem podignutog palca u znak međusobnog poštovanja kad god automobil prođe pored nas na sigurnom poštivanje udaljenosti. Ako vozač to primijeti, i ubuduće će kružiti oko biciklista na sigurnoj udaljenosti, a čak i takva jednostavna gesta može osigurati da se svi osjećamo sigurno na cestama.

Savjet urednika: Za hladnije dane preporučujemo biciklističku vjetrootpornu jaknu REFLECTIVE marke Alé, koja je prekriven mikrosferama stakala koja "svijetle" kada su osvijetljena i stoga se mogu vidjeti čak iu mraku.

Za kraj bih samo dodao da nikakav zakon ili naknadna kazna neće osigurati 100% sigurnost na cesti i uvijek će biti subjektivni pristup svakog od nas. Svi smo mi samo ljudi i onih nekoliko sekundi koje uštedimo, bilo kao vozač u obilasku ili kao biciklist u opasnoj vožnji, sigurno nije vrijedno uništavanja života sebi ili nekom drugom. Čuvajte se i vozite sigurno. #MIR