.png)
Blogerica Katka nedavno vam je dala savjet kako odvoziti svojih prvih 100 km, što me potaknulo na razmišljanje o uživanju u x-toj dužoj vožnji, tako da se čak i poluprofesionalci ne osjećaju nepravo zbog biti na njima zaboravlja:-)
Preskočit ćemo pripremu odjeće, namirnice, vrijeme starta ili pronalaženje partnera, razmišljat ću o ruti i smislu duge vožnje.
Da se ne pravim da sam 2. najbolji na svijetu nakon Sagana, par riječi o mojim stotkama. Vozim kao uzoran suprug i otac dvoje djece, tj. nema puno vremena za duga putovanja. A kad se nađe propusnica od 3-4 sata, preferiram hranjivu MTB vožnju, gdje u 4 sata dođem do brojke od 70 km, ali potrošnja kalorija i potreba za izdržljivošću je, usuđujem se reći, puno veća od 100 km vožnje po ravnom i malo više nego za 100 km po asfaltu u brdima, tako da je ta priprema još važnija nego za 100 km po ravnom, tj. u mom slučaju nikakav :-) Možda mi je jedini problem uvjeriti samu sebe da čak i ako me povuče u teren, da krenem na cestu...
Čak bi i moj 11-godišnji sin mogao govoriti o pripremi. Htio je napraviti 100 km dnevno u srpnju, da bismo to podijelili u dvije vožnje. Prvo, cijela obitelj u subotu ujutro na 20 km u šumska brda, ja klasično sa svojim 2-godišnjim sinom na sjedalu, moja žena na punom biciklu s nama. Kod kuće sam promijenio bicikl i otišao sa sinom na vožnju izuzetno ravnom, putovanje oko rijeke, s kompasom na drugu stranu, da ćemo proći 80 km. No, bez obzira na sve, senator je maksimilijanski maksimalist, ipak ga udaramo o asfalt na 100. Tek tako, spontano ujutro odlučili smo se za stotku, od toga 120 km dnevno...
Godišnje skupim oko 5-6 štapova za asfalt, ove godine iznimno već 7. Jedan štap za hitne slučajeve u džepu, koji inače nosim sa sobom cijelih 100 km i dosta vode, pogotovo ako je vruće. Idealno je sve to napraviti u jednom potezu bez potrebe za točenjem goriva, a to mi je uspjelo ove godine samo jednom - čista vožnja bez prestanka. Ali ja već govorim o odredbama, kojima sam obećao da se neću baviti, pa idemo na rutu i značenje vožnje u jednoj.
Počet ću s pitanjem radimo li stotku zbog same stotke ili zbog užitka u vožnji. Ako je A točno, što mi se ponekad dogodi kako bih ispunio svoju obvezu da napravim barem jedan GFko (Gran Fondo) u sezoni, onda to vjerojatno želimo što prije ukloniti s puta i pokušat ćemo prijaviti se u stan, idealno za 3 sata i 10 minuta:-) Nisam to još uspio jer sam ionako krenuo u brda nakon 50 km od planova stana. Pa ako još malo začinimo, što mi je draže, i pokušamo putem ići dalje od normalne vožnje od 1-2 sata, onda biram udaljenije brežuljke s pokušajem vožnje po njima. Time će se putovanje razvući na tri sata i 40 minuta, što će vrlo brzo proći u prekrasnom šumskom okruženju s pogledom na doline. Oh, jesam li spomenuo da vrijeme brže prolazi u šumi? Ali to ću staviti na drugi blog:-)
Ali sam sebi napravio šupu. Konop od 100 metara vučem od ožujka, dva puta u kolovozu, a kad kažem vučem uže u sezoni, to za mene znači cijele godine. Ali kako to riješiti za obitelj s djecom? Ili ustanite u 4:00 ujutro ili počnite u 20:00 do ponoći. Ili velikodušno ponudite svojoj ženi vikend s roditeljima, a dok se bake i djedovi igraju s djecom, manijaci mogu voziti.
Zimi sam imao i jedan pokušaj večernje stotke, ali se nisam psihički dao vrtjeti pod lampama, završio sam na 87. kilometru, što je dobra ideja za nadolazeću zimu, gdje Vjerujem da će stotine biti radost! Uglavnom zbog izgradnje izdržljivosti i otpornosti. Ta stotka je magičan broj, ljepši od 88 ili 99. Motivira da ga se pobijedi, što stoga povoljno utječe na izgradnju kondicije, a ako se događa u zimskim mjesecima po mraku, i psihičke otpornosti. To je kvalitetna podloga za dobro zdravlje i snažne mišiće:-) Na tom putu postoji i prilika da dođete do novih, svježih ideja i da se nakratko osamite, unatoč mogućim partnerima, jer svakako zimi, iz sigurnosnih razloga, ne hodate jedno pored drugog na glavnoj cesti i ne razgovarate….
Sretno u sportu, posebno na dugom putovanju!
